Zvukom pištaljke i bacanjem lopte označen je početak svečanosti kojom je sinoć u dvorani Park obilježeno osam decenija Košarkaškog kluba Primorje 1945, u godini istorijskog uspjeha i izlaska na međunarodnu scenu.
Jubilej je proslavljen u prusustvu legendi jugoslovenske i evropske košarke – Svetislava Pešića, Miodraga Marića, Zorana Moke Slavnića i Bratislava Bate Đorđevića, igrača i uprave Primorja, predstavnika Opštine Herceg Novi i prijatelja kluba, među kojima je i član Upravnog odbora Kuće slavnih grada Njujorka, Žarko Ivković. Proteklih 80 godina i put od Karače do ABA 2 lige prikazani su riječju i slikom, kroz podsjećanje na nezaboravne trenutke klupske istorije i velikane koji su Primorje osnovali u skromnim uslovima, vođeni entuzijazmom i velikom ljubavi prema košarci i svom gradu. Istorijat kluba prikazan je kroz kratki dokumentarni film reditelja Ivice Vidanovića i monografiju koju je priredio Aleksandar Miletić.
Osam decenija Primorja svjedoče o lijepoj sportskoj priči, ali i dokazuju istrajnost, zajedništvo i ljubav prema igri koja je u Herceg Novom postala dio lokalnog identiteta, istakao je predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić. On je kazao da je klub izrastao u simbol sportskog duha i ponos grada, te čestitao na prvoj pobjedi u ABA 2 ligi.
„Kada je davne 1945. godine grupa entuzijasta, među kojima posebno izdvajam i trenera Rada Ogurlića, osnovala klub, teško da su mogli naslutiti da će njihova ideja prerasti u višegeneracijsku tradiciju koja će oblikovati živote stotina mladih Novljana. Na Karači se stvarala istorija u kojoj su požrtvovanost i timski duh bili i važniji od pobjede. Svaka generacija dodala je svoj pečat, svaka utakmica bila je još jedan dokaz da je „Primorje“ zajednica okupljena oko istih vrijednosti“, kazao je Katić. On je podsjetio da su mnogi igrači potekli iz Primorja pronosili slavu Herceg Novog širom bivše Jugoslavije, Evrope i Amerike, dok su treneri i navijači sa istom strašću čuvali duh kluba i prenosili ga novim generacijama. „U isto vrijeme, klub je bio i ostao mjesto okupljanja, prostor u kojem su se učili timski rad, disciplina i solidarnost. Za mnoge mlade Novljane, dvorana je bila i teren i škola života. Tu su se sklapala prijateljstva, rađale ambicije i oblikovali karakteri. Upravo zato možemo kazati da je Primorje institucija koja je snažno uticala na društveni i kulturni identitet Herceg Novog“, poručio je Katić. Značaj ovog jubileja za klub i grad, kao i monografije i filma koji su tim povodom nastali, istakao je predsjednik Primorja 1945, Željko Roganović. Kako je kazao, o Primorju je tokom osam decenija mnogo izrečeno, ne mnogo napisano, a najviše „utisnuto u uspomenama igrača, trenera, funkcionera, gledalaca, sportskih rivala i ljubitelja najljepše među svim sportskim igrama“. „Vrijeme je proticalo, uspomene i sjećanja su se množili, ali i polako nestajali, zajedno sa ljudima koji su dijelove svojih života, a poneko bezmalo sav život, posvetili sportu i našem klubu. Nije to brojem velika grupa ljudi, ali veliki su njihovi poduhvati, ostavština, ciljevi, koji su ugrađeni u temelje košarkaškog sporta u Herceg Novom, a u nekim slučajevima i mnogo šire. Najveći jesu časni motivi koji su ih vodili. Na leđima poduhvata koji su iz tih motiva nastali mi danas stojimo i postojimo“, naveo je Roganović.
Dodao je da je 2025, kao godina jubileja, bila u znaku razgovora sa brojnim velikanima kluba i košarke o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Primorja. Na osnovu toga, i dostupne arhive, a iz potrebe da se tradicija sačuva od zaborava, nastali su film i knjiga koji su poklon klubu i gradu. „Sabrane su uspomene i dokumenti, fotografije i sjećanja koji svjedoče o tome kako je Primorje raslo zajedno sa Herceg Novim. Knjiga je omaž svima koji su dio svog života utkali u klub, od pionira do savremenih generacija, od trenera do navijača“, objasnio je Roganović. Govoreći o sadašnjosti i pogledu u budućnost, on je zaključio: „Primorje je danas gradski klub koji stoji na zdravim, stabilnim nogama i dobrim organizacionim osnovama. U sportskom pogledu, stoji uz najbolje košarkaške kolektive u zemlji i plasmanom u ABA 2 ligu prvi put u istoriji nagrađeni smo za posvećenost, trud, vjeru i rad“.
Priznanja za doprinos razvoju kluba uručena su predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću, vlasniku i osnivaču kompanije „Carine“ Čedomiru Popoviću, kao i dvojici bivših igrača i trenera, Slobodanu Perišiću i Jovanu Ogurliću. U ime laureata prisutnima se obratio Slobodan Perišić, član prve generacije KK Primorje 1945. Emotivno govoreći o počecima kluba i entuzijazmu koji je pratio prve korake novske košarke, on se prisjetio vremena kada je sve počinjalo iz ničega – na Karači, sa jednim košem i ogromnom voljom. “Srećan sam večeras, ali i tužan što sam jedini ostao živ iz te prve generacije. Tih godina je bio samo entuzijazam, jedna želja i jedna volja. Mi smo klub stvarali takoreći iz pepela“, rekao je Perišić.Uz osmijeh se prisjetio i svog prvog dodira s loptom: “Igra se na pijaci, ja petnaest godina, noge mi se odsjekle. Molim Boga da mi niko ne doda loptu – i kad mi je dodaju, ja ne znam što ću s njom. Bacim je, ona upadne u koš… tako je počela moja karijera u Primorju.”
Perišić je ispričao i anegdotu s jednog turnira u Titogradu, kada su, nakon polufinalnog meča s Nikšićem, kući ponijeli umjesto trofeja – jednu loptu. Naime, na Karači su tada postojale samo dvije lopte, jedna za trening, a druga za utakmice, pa je donijeti treću loptu za njih bio momenat ravan osvajanju turnira. “Mi smo igrali košarku na juriš. Rade je imao želju, ali mi nismo znali ništa osim onoga što smo negdje vidjeli. U gimnaziju nam je tada došao jedan profesor DIF-a, profesor Lazić. On je znao košarku, sa DIF-a je sve znao. Mi smo tada prvi put dobili pleja i vidjeli što to znači u košarci. On nam je postavio igru i mi smo od tada postali nešto važni u Crnoj Gori”, ispričao je Perišić.
„80 plavo-žutih godina“ muzikom je upotpunio novski sastav Egzodusi.
